„KRUŠEDOLSKA ZVONA 2016.“
Liturgijom i parastosom za sve Srbe koji su poginuli i nestali tokom 20. veka, u fruškogorskom manastiru Krušedol održana je 10. manifestacija Krajiški crkveno-narodni Svesrpski sabor „Krušedolska zvona 2016“.
Svetu liturgiju služio je njegovo preosveštenstvo episkop sremski, gospodin Vasilije Vadić. Službi je prisustvovao veliki broj vernika, kao i aktuelni predsednik Republike Srpske, Milorad Dodik.
Nakon svete liturgije, vernicima se obratio episkop sremski, gospodin Vasilije Vadić. „ Braćo i sestre, nek nam je Bogom blagoslovena ova sveta arhijerejska liturgija, koju smo danas služili u ovoj svetinji srpskoga naroda, na polzu i na korist i na spasenje svog roda srpskoga i nas ovde prisutnih. Sabravši se ovde u ovom svetom manastiru sa svih strana, evo 10 godina kako se skupljamo u manastiru Krušedol, koji nam je ne samo sada, nego i kroz vekove, bilo mesto sabranja i mesto radosti, mesto utehe, mesto ugledanja u Hristu, mesto bdenja pred svetim moštima Majke Angeline, svetoga Despota i svetoga Jovana. Sabrani da se pomolimo Bogu za pokoj duša onih koji stradaše“- poručio je episkop sremski prisutnim vernicima.
Ovogodišnji sabor bio je u znaku obeležavanja važnih godišnjica; pet vekova od upokojenja svetog vladike Maksima, 300 godina od spaljivanja moštiju svetih Brankovića, 75 godina od početka stradanja Srba u logoru Jasenoac i tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i 25 godina od početka građanskog rata u Hrvatskoj.
Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je na Krušedolskom saboru da je srpska sloboda uvek zavisila od toga da li Srbi imaju ili nemaju državu, da jedino sabrani imaju šansu, a da je Crkva najsnažniji element srpskog identiteta.
Pred manastirom Krušedol okupilo se nekoliko hiljada ljudi, mahom Srba iz Hrvatske, Republike Srpske i dijaspore.
Pročitana je i beseda proslavljenog reditelja, Emira Kusturice, u kojoj on poručuje da svima treba da bude jasno da je mera našeg opstanka biti slobodan.
Bogosluženju, kao i kulturno-umetničkom programu je prisustvovala i predsednica Demokratske stranke Srbije, gospođa Sanda Rašković Ivić, koja je specijalno za našu televiziju dala izjavu.
„ U više navrata sam boravila u Krušedolskom saboru i volim ovu manifestaciju zato što je ona manifestacija slavljenja života. Mi naravno se sećamo svega onoga ružnog što nam se kao Krajišnicima Srbima dogodilo, pa je tako i ovaj sabor posvećen 75. Stradanja Srba u Jasenovcu, kao i u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, početku rada u Hrvatskoj i početku terora nad Srbima u Hrvatskoj. No, bez obzira na te ružne i neslavne momente kojih se sećamo, mi takođe danas slavimo i život kroz folklor, kroz muziku, kroz recitacije. Nekesu od njih tužne, neke su od njih vedre i vesele. Ovo je nešto što bi i moj pokojni otac, Jovan Rašković, voleo jer on je govorio ’ Mi Srbi samo po parastosima, a nikako da se zaista radujemo‘. Evo mi se danas sećamo i radujemo i pom mišljenju i po mom ubeđenju, ovaj krajiški sabor treba da preraste u svesrpski sabor, da se ne odnosi samo na Krajišnike i na one koji su prognani, nego da se odnosi na sve Srbe.“- poručila je Sanda Rašković- Ivić
Svoju već tradicionalnu besedu držao je i Branko Radunković , čovek koji je za svoja dela i dobročinstva dobio najviša ordenja Srpske Pravoslavne crkve. Branko Radunković je rođen bez šaka i ruku do lakata, a noge su mu zakržljale. Ipak bavi se izradom maketa manastia i crkava od kartona. U slobodno vreme fotografiše, kopa baštu, pravi rakiju i zida i popravlja sa majstorima. On je mali, ali ipak veliki čovek, čije duhovno bogatstvo i ljubav prevazilaze granice samo naizgled fizičkih nedostataka. Iza njega su stotine izložbi maketa, koje su do sada videli ljudi u 250 gradova i sela. Sve je to on uradio držeći alat u zubima i pre svega zahvaljujući jakoj volji kojom pobeđuje hendikep.
Kao i svih godina do sada, za prisutne je priređen izuzetno bogat kulturno- umetnički program u kome su učestovala brojna folklorna društva krajišnika i svih Srba u rasejanju.
Druženje Krajišnika uz pesmu i dobro druženje nastavilo je i nakon zvaničnog programa. Dobro raspoloženje i sreća na licima ljudi koji su videli svoje prijatelje i sunarodnike nije se mogla sakriti.
Autor : Jelena Dopuđ
Foto i snimci: Željko Savić