„HRAM LJUBAVI“ – NEDA GAVRIĆ

LJUDI OŽILJCI
N.G.Nije to pad sa bicikla
kao kad smo bili deca
Pa samo ustanemo
Stresemo prašinu sa kolena
Maramicom obrišemo krv
I krenemo dalje, na biciklu.
Ovakav pad je ponor bez dna
Kad jednom upadneš
Ne prestaješ da padaš
Da toneš.
Zajedno sa tobom pada i biciklo
I to dete u nama
I ta krasta
I ta krv
I maramica.
Svi padamo u bezdan
Kroz beznoć
Ništa ne vidimo
Samo osećamo pad.
Nije nam žao ni bicikla
Ni boli
ni rane
Ni kad ni gde ćemo pasti.
Nevažno je
Ako padamo.
Nema dna
A mi nemamo krila.To su ti trenuci
Kad misliš, umrećeš
A ti
Rodiš se.
Gospod ima rezervnih krila
Za ljude ožiljke.I opet sednemo na to biciklo
Dete u nama
Strese prašinu sa kolena
Maramicom obriše krv
I veselo okreće pedale
Kao da nije ni padalo.
Samo ostane ožiljak,
Ali to je znak
Da smo jaki
Da smo pobedili!I nevažno nam je dno
I pad
Dobili smo krila
Gospodu mila!
DUKAT
Kao dukat u česnici
Okretali tri puta,
Lomili.
Svako sebi deo
Da nađe dukat ceo.
Ni dok se mesilo
Ni dok se peklo
Ni dok se okretalo
Nismo znali kome će stići.
Ni ko će sa dukatom
do sledećeg Božića ići.
Sa svima za stolom
Okretala
Lomila
I u toj hlebnoj, beskrvnoj žrtvi
Pronađoh dukat.
Sijaš mi
Vrediš mi
Čuvam te.
Svesna da si mogao biti
U bilo čijem parčetu.
ŽIVI, ZAISTA
Jedan Vladika je u svojoj besedi, između ostalog, rekao: 
„Dete kada uzme olovku da crta, ne razmišlja o tome kakav će crtež biti kada ga dovrši. On tako prosto i jednostavno povlači linije bez straha hoće li taj crtež biti dobar. Čak je i sigurno da hoće. Tako i čovek treba da povlači poteze u životu, bez straha. Da tako i živi.“    I zaista, kako je čovek oslobođen svih vanjskih strahova, u stvari, jedini slobodan čovek. Sada smo, kao nikada, u vremenu gde strah igra najvažniju ulogu u našim životima. Ako mu se predamo neminovan je poraz našeg slobodnog duha.Čega se bojimo ako znamo da samo jedan otvara i zatvara naše oči?! U šta to sumnjamo ako verujemo? Zašto se bojimo da ćemo izgubiti posao, prijatelja, novac… Kako se ne bojimo da ćemo izgubiti ono najvrednije, Boga u sebi. OSEĆAJ?! Zamislite kako bi , ionako strašan svet, bio jeziv bez emocije, osećaja prema drugom čoveku!? A to polako gubimo plašeći se da ne izgubimo nešto materijalno a samim tim i nadoknadivo. Jureći da nešto završimo, odradimo, steknemo, postignemo, mi zaboravljamo osnovno i glavno. Da ŽIVIMO!
Pored stvarnih i očiglednih, verujemo u nevidljive neprijatelje u vidu raznih bolesti koje nam stvaraju upravo oni koji nam posle nude lek. Jedini lek je smirenje, život bez straha. I vera, Gospode, VERA!
KAKO NASTAJE PESMA
Trideset i tri zrna ljubavi
Trideset i tri zrna vere
Trideset i tri zrna duše
I prstohvat istine.
Sve zajedno pomešati
I ostaviti da stoji
Dok ne nadođe dobrano.
Kada se sve dobro sjedini
Peći na tihoj vatri.
Dok se peku
Vrtiti trideset i tri
Zrna brojanice.
Kad se zrna izbroje
a slova porumene
Izvaditi.
Tek malo rashladiti
I služiti tako tople
Za sva ova hladna srca.
Brojanicu i dalje držati.
Neda Gavrić, rođena u Banja Luci 1980. godine.
Objavila tri zbirke poezije:
“ Devojački san “ , „ U beskraju nežnosti“ i
“ Hram ljubavi“.
Sav prihod od prodaje knjiga poklonjen je Udruženjima roditelja dece sa posebnim potrebama, kako u Republici Srpskoj tako i u Srbiji.
Tim povodom dobitnik je Vidovdanske povelje za humanost, očuvanje tradicije i kulture svog naroda.
Učesnik je mnogih Međunarodnih festivala , kako u regionu tako i širom Evrope.
Njene pesme su se našle u par domaćih antologija i nekoliko evropskih. Pesme su prevođene na nemački, engleski, turski, rumunski, mađarski, ruski…
U štampi je i četvrta po redu zbirka poezije pod nazivom “ Jesen žedne duše“, za koju je recenziju pisao Boro Kapetanović.Član je Udruženja književnika Republike Srpske, Udruženja književnika Srbije i Pesnika pariskog okruga.
Od 2020 god. zvanično je književnik Republike Srpske , po odluci Ministarstva prosvete i kulture Republike Srpske, na osnovu uvođenju zakona o statusu slobodnih umetnika.
Izvor: TV Ars Medija – portal

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *