POLOŽAJ MUŠKARACA U SAVREMENOM DUŠTVU IZ UGLA VLADISLAVA ĐORĐEVIĆA

VLADISLAV ĐORĐEVIĆ je rođen 1969. u Novom Sadu. Diplomirao je istoriju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 2010. na temu „Osvajanja Srbije za vreme kralja/cara Dušana 1331–1355”. Studirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (1991–1993). Studirao je i srpsku književnost i uporednu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (1998–2001). Bavi se književnom kritikom, antropologijom, politikologijom, sociologijom i istorijom. Piše eseje, prikaze i prevodi sa engleskog. Autor je više knjiga: „Prednosti žena” (Dereta, Beograd, 2007), „Mit o patrijarhatu: da li su muškarci diskriminisani?” (Metaphysica, Beograd, 2009), „Zanemarivanje biologije u društvenim naukama: kritika feminističkog kultur-determinizma” (Centar za konzervativne studije, Beograd; Konras, Beograd, 2017), „Feminizacija Srbije: izgradnja ginocentičnog društva” (Solaris, Novi Sad, 2018), „Borba za veru: hrišćanski odgovor na ’feminističku teologiju’ ” (Solaris, Novi Sad, 2018), „Nova ginekokratija: fizičke, psihičke, moralne i socijalne prednosti žena” (Vladislav Đorđević, Novi Sad, 2020), „Nova matrifokalnost: teorija o roditeljskom ulaganju i prednosti žena” (Vladislav Đorđević, Novi Sad, 2020), „Da li je Vuk tvorac ’srpske latinice’?: istorija jedne zablude” (Udruženje za odbranu ćirilice „Dobrica Erić”, Beograd, 2020) i „Feminizam i teologija: puzajuća jeres ʼfeminističke teologijeʼ ” (Vladislav Đorđević, Novi Sad, 2022). Pisao je članke prevodio knjige i aktivno učestvuje na javnoj sceni Srbije u podizanju svesti o potrebi zaštite muškog pola i roditeljstva. Veliki je kritičar radikalnog feminizma, a mnogi ga smatraju velikim stručnjakom i ekspertom za rodnu ravnopravnost.

ŽELJKO SAVIĆ, VLADISLAV ĐORĐEVIĆ, GORAN BUJIĆ

Iz razgovora sa gospodinom Đorđevićem, približićemo našoj publici kakav je položaj muškarca u savremenom društvu. Razgovor pripremio novinar Željko Savić.

Ž. S. Gospodine Đorđeviću, kada se feminizam pojavljuje u svetu, a kada kod nas? Kakva je njegova uloga bila nekad, a kakva je u današnje vreme?

V. Đ. Feminizam se pojavio krajem XVIII veka. Dakle, star je više od dva veka. Tokom tog vremena prošao je četiri faze. Prva faza feminizma – nazvana i prvi talas feminizma (first-wave feminism) – protezala se od kraja XVIII veka do sredine XX veka. Osnovno interesovanje feministkinja te faze bila je borba za legalnu (pravnu) jednakost žena sa muškarcima. Feministkinje su se u toj fazi borile za jednaka građanska prava u pravom značenju te reči. Posebno su se borile za pravo glasanja, pravo ulaska u profesionalni život i visokoškolsko obrazovanje, kao i eliminisanje braka kao pravne smetnje za javne aktivnosti udatih žena. U ovoj fazi feminizam je imao dva smera: građanski ili liberalni i radnički ili socijalistički. Dva su bila krila, ali suština je bila ista. Druga faza feminizma – nazvana i feminizam drugog talasa (second-wave feminism) – trajala je tokom šezdesetih i sedamdesetih godina XX veka. Povezana je sa pokretom za rasnu jednakost, antiratni pokret, antikolonijalni pokret i studentski pokret. Počela je osnivanjem grupa za podizanje svesti (consciousness-raising groups). Taj pokret je imao slogan: „Lično je političko i političko je lično” (The personal is political, and the political is personal). Feministkinje tog talasa analizirale su vidljive i nevidljive odnose neravnoteže društvene moći. Feminizam drugog talasa je bio radikalni projekat koji je imao cilj stvaranje feminističkog sveta. Feminizam u ovaj fazi je postao radikalni feminizam. U ovoj fazi skovan je i slogan „Sestrinstvo je globalno” (Sisterhood is global). Njime su feministkinje želele istaći solidarnost svih žena sveta i ideju da je feminizam međunarodni pokret. Treća faza feminizma – nazvana često i feminizam trećeg talasa (third-wave feminism) počela je osamdesetih godina XX veka. Ona uključuje različite feminističke aktivnosti i nije joj lako utvrditi granice. Njena osnovna preokupacija je insistiranje na divergentnosti ženskog identiteta. Ona proučava iskustvo žena različitih etničkih, rasnih, verskih i seksualnih identiteta. Ovaj feminizam se oslanja na postmodernističku filozofiju (postmodern philosophy) i poststrukturalizam (poststructuralism). On je ideološki i personalno blizak „LGBT teoriji” (LGBT theory) ili „Kvir teoriji” (Queer theory). Četvrta faza feminizma – nazvana često i feminizam četvrtog talasa (fourth-wave feminism) – počela je oko 2012. Osnovni fokus ove faze je na „osnaživanju žena” (empowerment of women). To „osnaživanje” se nastoji postići na brojne načine, a najvažniji je oslanjanje na državu. Feminizam ove faze je „državni feminizam” (state feminism), jer država širi radikalnofeminističku propagandu i uvodi radikalnofeminističke zakone.

U socijalističkoj Jugoslaviji nije postojalo nijedno feminističko udruženje izvan kontrole vlade. Ženske interese je branio Antifašistički front žena (AFŽ), osnovan tokom Drugog svetskog rata (6. decembra 1942). Godine 1953. formalno je prestao s radom. Faktički je nastavio da deluje u okviru Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije (SSRNJ) kao Savez ženskih društava Jugoslavije. Godine 1961. formirana je Konferencija za društvenu aktivnost žena. U biti, nije postojala potreba za nezavisnim feminističkim pokretom, jer je polnu ravnopravnost garantovao Ustav koga podržava diktatura KPJ/SKJ. Ipak, neke obrazovane žene su samoinicijativno pokrenule „žensko pitanje”. Moderni srpski feminizam započet je sredinom sedamdesetih godina XX veka. Kamen međaš predstavljaju feministička predavanja u Studentskom kulturnom centru u Beogradu započeta 9. aprila 1975. Ove tribine su vremenom zamrle, ali mnoge feministkinje koje su na ovim tribinama učestvovale nastavile su da rade na različitim feminističkim projektima. Pojavljivali su se mnogi feministički tekstovi u štampi (Duga, Omladinske novine, Polet, Svet, Dvoje, Start, Svijet, Danas, NIN), tematski brojevi o feminizmu u nedeljnim novinama (Reporter) i političkim časopisima (Marksizam u svetu). Feministkinje su pozivane u škole, obdaništa i studentske domove da govore o feminističkim temema i da organizuju okrugle stolove, radio i TV emisije. Feministkinje su se izborile i za pristup u „žensku štampu”. Tako je u „Bazaru”, uticajnom ženskom časopisu, postojala stalna rubrika Sofije Trivunac. U njoj je ona davala feminističke odgovore na pitanja čitateljki. Sofija Trivunac je 1985. osnovala prvi centar za feminističku terapiju u Beogradu. Lepa Mlađenović je pokrenula feminističku grupu „Žena i društvo” 1986. To se može uzeti kao formalan početak radikalnog feminizma u Srbiji. Srbija je devedesetih godina XX veka bila u ratnom okruženju i ekonomski osiromašena. I pored toga, feministička udruženja su se namnožila. Sva se mogu podeliti u četiri grupe. Prvu grupu čine političke organizacije. One su mahom antiratne grupe (Beogradski ženski lobi, Ženska stranka, Ženski parlament, Žene u crnom). Drugu grupu čine organizacije za borbu protiv nasilja (SOS, SOS za devojčice, Incest trauma centar, Sigurne ženske kuće). Treću grupu čine različite organizacije za marginalne žene (za lezbijke – Labrys, za izbeglice – Lastavica, za invalitkinje – Iz kruga). Četvrtu grupu čine organizacije feministički orijentisanih obrazovanih žena (Centar za ženske studije). Kada je 2000. Socijalističku partiju Srbije (SPS) na vlasti zamenila Demokratska opozicija Srbije (DOS) broj ženskih organizacija je porastao. Razloga za taj porast ima mnogo, ali je osnovni taj što je vladajuća elita promovisala feminističke organizacije. Time je želela da pokaže svoje evropejstvo. EU je finansira mnoge feminističke NVO i pritiskala našu vlast da sprovodi ideologiju radikalnog feminizma. Pri zakonodavnim telima – Skupštini Srbije i Skupštini AP Vojvodine – postoje „Ženske parlamentarne mreže”. One direktno utiču na predlaganje i usvajanje feminističkih zakona. U Beogradu deluje Autonomni ženski centar, jedno od najjačih uporišta radikalnog feminizma kod nas. On je praktično deo izvršene i zakonodavne vlasti. Danas u Srbiji ima stotinak feminističkih organizacija. Nema većeg grada u Srbiji koji nema bar jednu feminističku organizaciju. Isto tako, u skoro svakom većem gradu u Srbiji postoje „Sigurne ženske kuće”. U Srbiji feminizam caruje.

Ž. S. Šta su Srbiji donele Rodne studije, tzv. kvote i pozicioniranje velikog broja žena-feministkinja u državnim institucijama?

V. Đ. Savremeni feminizam inspiraciju crpi velikim delom iz filozofije poststrukturalizma, pa se naziva i poststrukturalistički feminizam (poststructuralist feminism). Budući da poststrukturalizam leži u osnovi postmodernizma, savremeni feminizam se naziva i postmoderni feminizam (postmodern feminism). Osnovna ideja postmodernizma je ta da treba ukinuti sve identitete. „Postmodeni feminizam” želi da ukine „polni identitet” (sex identity). On insistira na „rodnoj fluidnosti” (gender fluidity). Upravo zato je u savremenom feminizmu prominenta reč rod (gender). Njome se želi istaći ta polna nedeterminisanost, tj. „rodna fluidnost”. Ali tako nešto je zavodljivo. Postoje granice te fleksibilnosti. Savremeni feminizam je ideološki i personalno povezan sa kvir ideologijom i kvir aktivistima, pa je on u biti „kvir feminizam” (Queer feminism). On je pod jakim uticajem žena homoseksualki, pa je on u suštini lezbijski feminizam (lesbian feminism). Savremeni feminizam negira postojanje ljudske suštine, esencije (essence), pa se naziva i „antiesencijalistički feminizam”. Kao takav, zasniva se na kultur-determinističkoj premisi da kultura u kojoj smo vaspitani određuje ko smo na emocionalnom i bihevioralnom novou. Stoga se savremeni feminizam može zvati i kultur-deterministički feminizam. U savremenom feminizmu jako je prisutna ideja žrtvenosti (victimhood), pa se on zove i žrtveni feminizam (victim feminism). Po feminizmu tog usmerenja žena je uvek muškarčeva žrtva (victim). Kao takva ona zaslužuje posebnu zaštitu i posebne privilegije. Savremeni feminizam je deo ideologije kultur-marksizma (Cultural Marxism), pa se može zvati i kultur-marksistički feminizam. U tom političkom konteksu on je postao pravi totalitarizam.

Ž. S. Skoro deset godina se srećemo na mestima gde pojedinci i grupe pokušavaju da državnim organima ukažu na nepravdu koju im nanose (Centri za socijalni rad, sudovi, tužilaštva). Diskriminišući pravo muškarca na zaštitu, sudovi često čine veliku nepravdu i prema deci. Kakva su Vaša saznanja o tome?

V. Đ. Odlika savremenog feminizma je agresivnost, pa se može zvati borbeni feminizam ili militantni feminizam (militant feminism). On gaji gotovo otvorenu mržnju prema muškarcima, pa se može nazvati i muškomrzački feminizam (men-hating feminism) ili mizandijski feminizam (misandric feminism). Savremeni feminizam razara društvo, pa je poprilično zao (nasty) i sociopatološki (sociopathological). Svi državni organi su inficirani radikalnim feminizmom, a posebno oni koje ste spomenuli: Centri za socijalni rad, sudovi, tužilaštava, ali i viskokoškolske institucije i mediji.

Ž. S. Sve su tiše organizacije koje se zalažu za muška prava, da li postoje organizacije koje bi mogle da promene loš položaj očeva, prilikom lažnih prijava i razvoda, koji često idu u paketu? Zašto žene lažno prijavljuju nasilje? Da li tu pojavu država sankcioniše?

V. Đ. Kao reakcija na militanti, muškomrzački feminizam rodio se u Sjedinjenim Američkim Državama „Pokret za muška prava” (Men’s Rights Movement). Postoji i kod nas u nekoj embrionalnoj formi. Taj pokret nigde nije finansiran od države, pa ni kod nas. Nasuprot tome, država obilato finansira feminističke organizacije. Zato je to bitka između Davida i Golijata. Ali ja ne stajem na stranu onog ko je jači, nego onog ko ima pravo, a u sadašnjim uslovima to je „Pokret za muška prava”.

Ž. S. U javnosti se govori o ugroženosti žena, forsira se „rodno ravnopravni jezik”, šta kaže statistika, kakav je položaj žena danas u društvu? Napreduje li radikalizacija Srbije i na kojim nivoima?

V.Đ. Priča o ugroženosti žena je svesna obmana javnosti sračunata na to da se javnost „senzibilizuje” i odobri postojeće socijalnoekonomske i pravnopolitičke privilegije žena. Štaviše, cilj tog „žrtvenog feminizma” je da javnost bespogovorno odobri i čak zahteva nove privilegije žena. Pojava se naziva moć žrtve (victim power). Taktika je jasna: govori se o ugroženosti žena samo zato da bi dobile nove privilegije. Ta taktika je čak legalizovana. Deo je Ustava Srbije. Tako Član 21 Ustava govori o tome da Srbija može uvesti „posebne mere” za one grupe koje tobože nisu u stanju „pune ravnopravnosti”. Ta kvazineravnopravna grupa su žene, pa im država stalno udeljuje privilegije, koje naziva posebim merama. Inače, te mere se još zovu: rodne kvote (gender quotas), rodno budžetiranje (gender budgeting), rodno osnaživanje (gender empowerment), politika rodne ravnopravnosti (gender equality policy), politika jednakih mogućnosti (equal opportunity policy), pozitivna diskriminacija (positive dissrimination), afimativna akcija (affirmative action), preferencijalni tretman (preferential treatment) itd. Naziva je mnogo, ali je suština ista: privilegovanje žena i diskriminisanje muškaraca. Politika nametanja „rodno senzitivnog jezika” je samo jedan vid feminističkog socijalnog nasilja. U ovom slučaju to je nasilje nad slobodom izražavanja. A ta vrsta neslobode je ušla i u Zakon rodnoj ravnopravnosti.

Ž. S. Primećujem da su brojne žene podržane finansijski na svim nivoima, za organizovanje javnih skupova, tribina, edukacija, štampanje knjiga i sl. Da li država daje jednaku podršku muškarcima?

V. Đ. Država izrikom vodi radikalnofeminističku politiku. Grantovima i stipendijama obilno finansira feminističke NVO. Ako želite da lako dođete do para, samo osnujte neku feminističku NVO, kritikujte patrijarhat i pare će vam se slivati na račun. Ali ako osnujete neku mušku NVO, nećete dobiti ni dinar. Zapravo, bićete od svih glavnotokovskih medija izloženi difamaciji, a od brojih državnih ustanova opstrukciji.

Ž. S. Nedavno je zabranjena najavljena promocija knjige „Feminizam i teologija” u Arhivu Vojvodine. Prema mojim saznanjima otkazana je nakon objave portala 021?

https://www.021.rs/story/Novi-Sad/Vesti/328688/Poznati-antifeminista-promovise-knjigu-u-Arhivu-Vojvodine-protiv-feminizma-u-borbi-za-veru.html fbclid=IwAR13hr2dO8WHcvO0hZV0Zqb4ioLMcx7qLDWht_INCa5kNKx31Ek7qaphX28

Kako vi gledate na ovaj incindent?

V. Đ. Isaija Berlin (Isaiah Berlin) je skovao sintagmu sekularno sveštenstvo (secular priesthood). Ona se našla i u naslovu jedne knjige Noama Čomskog (Noam Chomsky). Knjiga se zove „Sekularno sveštenstvo i opasnosti za demokratiju” (The Secular Priesthood and the Perils of Democracy). To sekularno sveštenstvo je izdašno finansirani čuvar socijalnih dogmi. A sada su jedne od najneupitnijih socijalnih dogmi dogme radikalnog feminizama. Kad se pojavi neko – poput mene – ko dovodi u pitanje radikalnofeminističke dogme, brzo biva izložen napadima feminističkih „sekularnih sveštenika”. Dakle, u pitanju je najbrualniji vid cenzure i totalitarizma. Što znači, savremeni feminizam nije liberalan, nego upravo despotski.

Ž. S. Šta bi po vama država trebala da radi u pogledu zaštite dece od diskriminacije? Na koji način suzbiti sukob roditelja oko starateljstva u kome stradaju nedužna deca?

V. Đ. U celini uzev, najbolje je da dete odrasta uz oba roditelja. Zato bi bilo najbolje da državni organi podstiču „jednako roditeljstvo” (equal parenting), tj. jednako roditeljsko staranje posle razvoda. Nažalost, državni organi su pod paskom feminističkih NVO, pa su vrlo pristrasni. Prvo na staranje se po pravilu daje majci, čak i kada sve govori da bi detetu bilo bolje sa ocem. Kao dodatni vid diskriminacije očeva državni organi neretko podstiču majke da očevima ne dozvoljavaju da održavaju lične kontakte sa svojom decom. Pojava je odavno prepoznata i dobila ime otuđenje očeva (fathers alienation). Dabome da to šteti i očevima i deci.

Ž. S. Na kraju razgovora, kako zainteresovani mogu doći do vaših knjiga?

V.Đ. Moje knjige je moguće naručiti od mene lično, a mogu se naći i u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu i Biblioteci Matice srpske u Novom Sadu.

Ž. S. Hvala Vam na odvojenom vremenu.

V. Đ. Hvala i Vama.

IZVOR: TV ARS MEDIJA

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *