Na Trećoj sednici Žirija za dodelu nagrade „Stevan Pešić“ (Zoran Đerić, predsednik; Zdenka Valent Belić i Vladimir Gvozden, članovi), koja je održana u Novom Sadu, u ponedeljak 14. decembra 2020. godine, jednoglasno je odlučeno da se nagrada „Stevan Pešić“ za 2020. godinu, dodeli Ivanu Negrišorcu, pesniku iz Novog Sada, za pesničku knjigu Ogledala Oka Nedremana, u izdanju „Lagune“ iz Beograda i „Fondacije Grupa sever“ iz Novog Sada, 2019. godine
Ivan Negrišorac je rođen 1956. godine u Trsteniku. Živi u Novom Sadu i na Filozofskom fakultetu predaje teoriju književnosti i kreativno pisanje.
Piše poeziju, prozu, dramske i kritičke tekstove, bavi se proučavanjem srpske književnosti i kulture. Objavio je preko 250 kritičkih, teorijskih i književnoistorijskih tekstova u periodici i naučnim zbornicima. Radovima iz oblasti pruočavanja književnosti učestvovao je na preko 50 naučnih skupova u zemlji i inostranstvu.
Objavio je knjige pesama: Trula jabuka (1981, Nagrada „Goran” za mlade pesnike); Rakljar. Želudac (1983); Zemljopis (1986); Toplo, hladno (1990); Abrakadabra (1990, Nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine); Hop (1993); Veznici (1995, Nagrada „Đura Jakšić”); Prilozi (2002); Potajnik (2007, Zmajeva nagrada Matice srpske); Svetilnik (2010, Nagrade „Rade Drainac”, „Branko Ćopić” i Žička hrisovulja i Gračanička povelja), Kamena čtenija (2013, 2014, Nagrade “Meša Selimović”, Pečat vremena, Pečat varoši sremskokarlovačke, Velika bazjaška povelja i Povelja Morave), Čtenija (izabrane pesme, 2015),Matični mleč (2016), Izložba oblaka (izabrane i nove pesme, 2017, Nagrade “Despotica Angelina Branković” i “Zlatni krst kneza Lazara”), Ogledala Oka Nedremana (2019). Publikovao je roman Anđeli umiru (1998), kao i drame: Fredi umire (1987); Kuc-kuc (1989); Istraga je u toku, zar ne? (2000); Vidiš li svice na nebu? (2006, Nagrada „Unirex” za dramu).
Objavio kritičke monografije: Legitimacija za beskućnike. Srpska neoavangardna poezija: poetički identitet i razlike (1996), Lirska aura Jovana Dučića (2009), Istraga predaka: Iskušenja kolektivnog i individualnog opstanka (2018, Nagrada “Slobodan Kostić” i specijalna nagrada Sajma knjiga u Višegradu) i Njegoševski pokret otpora (2020).
Tekstovi su mu prevođeni na engleski, francuski, nemački, mađarski, rumunski, makedonski, slovenački, češki, grčki, albanski, kineski. Dobitnik je i drugih nagrada i priznanja.
Četiri decenije pesničkog prisustva Ivana Negrišorca svedoče o njegovoj pesničkoj snazi i poetičkoj uverljivosti, ali i o njegovim pesničkim, odnosno poetičkim preobražajima koji nisu samo formalne prirode, nego i suštinske, suštastvene. Iz prostora neoavangarde i postmodernizma, ka spevovima po uzoru na one srednjovekovne, religiozne prirode, na jednoj i pojedinih neo/simbolističkih primera.
Nova pesnička knjiga Ivana Negrišorca, Ogledala Oka Nedremana, čija lirska uzvišenja nalazimo u ciklusima “Na daleke pute”, “Član hora”, “Tamna svetlost”, “Oblaci i pepeo”, a njenu emotivno-lirku kulminaciju u završnoj pesmi “Ko je to u nama?”može se čitati kao pesnički putopis. Sa formalnog aspekta, za ove stihove karakteristični su tradicionalni poetički postupci i lirski ton, česta opkoračenja, narativnost, slikovitost, rima i, povremena, oneobičena interpunkcija, kojom se postiže ekspresivnost i dramatičnost iskaza.
Kada je u pitanju religiozni aspekt ovih stihova, kao i u prethodnim knjigama, pesnik i njegova poezija dospeli su u stanje jedinstva sa mitopejski opevanim Svevišnjim i Univerzumom – sakralno se izjednačava sa estetskim. Pevanje na međi ovozemaljskog i onostranog nagoveštava mogućnost putovanja i putopisanja u oba pravca – i sagledavanje i lica i naličja egzistencije.
Lirski subjekat poseduje visoku dozu empatije prema svetu i njegovim pojavama. Kako se krećemo kroz stranice knjige ovo osećanje narasta do dimenzija stapanja „ja“ i „ne ja“. Razumevanje, saosećanje i prihvatanje drugog i drugačijeg znak je prosvećene percepcije, pesnikove potrebe za harmoničnim stapanjem sa Apsolutnim.
„S obzirom da je ovo putopisni roman, tekstove treba čitati sa radošću i sa tugom“, kaže autor na početku knjige sakriven u skromni „komentar jednog anonimnog doušnika“. To nas navodi da njegovo pevanje u ovoj knjizi doživimo kao putopisanje ovog i onog sveta. Putovanje je za pesnika duhovno iskustvo, mada putuje (prema nazivu prve pesme iz ove zbirke) „od nemila do nedraga“. Bilo da ide samo tu negde blizu – u Višegrad ili Temišvar, bilo da ode u svojim traganjima malo dalje – do Praga, ili još dalje – u Pariz, Toronto, Kolorado, San Francisko, Teheran, Isfahan ili stvarno daleko u Peking – svugde pronalazi za sebe i čovečanstvo relevantne sagovornike i u tim živim duhovnim susretima sa intelektualnim veličinama doživi spoznajno iskustvo. Ova putovanja objedinjuje potraga za odgovorima na lična pitanja, unutrašnja zapitanost lirskog subjekta i prethodno formiran odnos u mentalnom prtljagu. Putovanje na onaj svet praćeno je verom u Božji naum i samoprekorom zbog povremenih sumnji.
U ovim pesmama kretanje se odigrava i kroz vreme – u širim civilizacijskim razdobljima ili samo u granicama lične prošlosti. Sećanje je kretanje koje je u stanju da prevali velike udaljenosti. Da bi se bezbedno putovalo ovom dimenzijom kod Negrišorca dolazi do srećnog ukrštanja razuma i emocije. Svevremenost intelektualnog nasleđa izuzetnih pojedinaca prožima blagonaklonost, poštovanje, čak i ljubav „bez koje ništa postojalo ne bi“ (“Iz koje tame dopire ova svetlost”). Ovako srećan spoj kao da stvara vremenske kapsule u kojima se lirski subjekat smešta u auru velikih mislioca i biva nagrađen predahom – kao najvećom nagradom savremenog življenja.