Otišao je ali nas nije napustio
UPOKOJI SE KUSTOS SRPSKOG OGNJIŠTA
Oglasila su se zvona Hilandara da nam jave tužnu vest da se upokojio u Gospodu Dušan Milovanović, istoričar umetnosti, hranitelj muzejskog blaga Srba i Srbije, teoretičar, kritičar, publicista i, kako priznaju na samom Hilandaru «jedan od najboljih poznavaoca Hilandara i svetogorske kulture».
Izgubio je srpski narod, i posebno srpska kultura, jedan snažan oslonoc. U vremenu kada se nije stvaralo u duhu tradicije imali smo u Dušanu ne samo hranioca kulturnog blaga ili kako se to kaže muzejskog kustosa, nego spasioca koji je lepom reči umeo da spašava i spašavao ono što je naizgled već bilo izgubljeno kroz vekove. Taj njegov talenat je spašavao skoro izgubljeno, te je lepom rečju i osmišljenim i promišljenim idejama sistematizovao i kroz izložbe davao podršku srpskom rodu da očuvamo skoro izgubljeno. Otvarao je, tim misionarskim delom oči i duše mnogih. Otvarao je Dušan tom podrškom srpskoj kulturi i umetnosti puteve Gospodnje za mnoge i sam krčio put ka Hilandaru i Gospodu iz ove naše svakodnevice.
Kao kustos muzeja sakupljao je Milovanović umetničke predmete ali je sakupljao još više ljude koji mogu da shvatie dubinu, ne samo savremene, nego pre svega drevne kulture srpskoga naroda. Sakupljao je ljude koji mogu da prenesu tu luču neprekidnosti srpske kulture i umetnosti od epohe Lepenskog Vira, Starčeva i Vinče do današnjih dana i za buduća pokolenja.
Dušan Milovanović, selektor izložbe «Neprekidnost umetnosti od epoha Lepenskog Vira, Starčeva i Vinče» na svečanom otvaranju 10. septembra 2012. godine, koju je organizovao u galeriji «Progres» u centru Beograda u okviru Međunarodne naučne konferencije «Na izvorištu kulture i nauke»
On je bio istoričar umetnosti ali to nije shvatio kao konačan rezultat nego je stalno izučavao, istraživao, sistematizovao, shvatajući da spašava, da u poslednjem trenutku i vremenu, nad ambisom nestanka, otima od zaborava da bi nam preneo i otvorio oči i duše.
Na sinoćnjem otvaranju izložbe «Civilizacija ognjišta», koju je organizovao sa «Udruženjem – Čuvari ognjišta» u prostorijama Radio-televizije Srbije, Dušan Milovanović, nažalost nije fizički prisustvovao, ali je bio sa nama i svojom dušom i sa njegovim poukama.
Na otvaranju izložbe kao erupcija emocija i Dušanov nebesni blagoslov, prolomio se frenetičan aplauz kada je predsednik «Čuvara ognjišta» izgovorio Dušanu u čast: «Konačno je ovom izložbom došao trenutak da, upravo, u prostorijama televizije, kažemo da je to ogromno arheološko blago, koje nema ni jedna druga država – naše, srpsko kulturno nasleđe i deo naše srpske, sloveneske neprekidnosti na ovom prostoru.»
Dušanu Milovanoviću u čast – otvaranje izložbe «Civilizacija ognjišta» u «Galeriji RTSa» 8.06.2022. godine, predsednik svesrpskog udruženja «Čuvari ognjišta»
To kao da je izgovorio Dušan Milovanović, živi Dušan Milovanović jer je on umetnošću, izložbama stvarao ljude, pomagao da stasavamo, da osaznavamo. Dušan je nosio to spasiteljno «oserzacenje» u duhu čoveka o kome je Dušanu u čast sinoć govorio i Nikola Kusovac.
Dušan je organizovao izložbe temeljno, istražujući i sintešićući vekovna znanja i energiju tako da osveste ali nenametljivo i bez posebne pompe, kako bi i ta energija i to znanje došlo do ljudi i budućih pokoljenja, ali i prošlo pored zlotvora i zlikovaca koji stražare kao cenzori po svim busijama dreždeći da se ne spasi nešto srpsko, nešto sloVensko. A Dušan je pored tih stražara satane uspevao da pronese budućim generacijam ne samo baklju srpske umetnosti nego i žive osvešćene ljude kojima je Dušan vratio i vid i dušu.
Tako su Dušanove izložbe bile i ostale okupljanja ne samo na svečanom otvaranju nego okupljanje i upletanje ljudi i ideja daleko pre tog otvaranja. Okupljanje je počinjalo kada je Dušan stvarao ogroman tim na svesrpskom prostoru koji će organizovati izložbu kao snažnu ideju. Tako mogu mnogi ne samo da se nadahnu na tim izložbama kao na najčistijem izvorištu rečice koja se na uvorištu pretvara i stvara more, nego i da se potpišu pod komentarima eksponata ili samim eksponatom koji nas svojim izgledom osvešćuje.
Upleteno Dušanovim talentom znanje ne samo sa portala manastira Žiče, nego i Kolo i kružni isečak i šestarenje Peđe Rististića sa Lepenskog Vira i istraživanje Aleksandra Šargića, srpskih naučnika iz inostranstva i mnogih drugih «Čuvara ognjišta»
Retki znaju da se Dušanove izložbe nisu nikada završavale. A nisu se završavale jer su pohodile mnoge kutke srpskog rasejanja i obavezno srce i dušu Hilandara kuda je Dušan odlazio nekoliko puta godišnje kao na izvorište duhovnog, ali i da donese na taj olimp duhovnog – kapljice rose i bisere iz otadžbine.
Dušanu Milovanoviću 2012 nije bilo teško da iznese i uznese u Hiladnar na izvorište duhovnosti knjigu «KoloVeni (SloVeni) i kontinuitet kulture i prava» i štampane materijale sa naučne konferencije «Na izvorištu kulture i nauke» i izložbe «Neprekidnost umetnosti od epoha Lepenskog Vira i Vinče»
Mi se Srbi rađamo, živimo i umiremo pod krstom časnim ali nam je upravo Dušan svojom izložbom u Muzeju savremene umetnosti kroz prikaz ornamenta i simbola srednjevekovnog srpskog freskoslikarstva uspeo razjasniti krst kao Kolo nebesne svekolikosti čuvajući i poštujući sve kanone hrama.
Odlazi jedan veliki prosvetitelj, jedan od najrečitijih Srba, koji je vladao i tom nedostignutom čarolijom da govori muzejskim eksponatima. Bio je tih, nenametljiv i uveren da onaj koji nije shvatio danas – shvatiće kad dođe momenat. I sam je svoje iskustvo dečaka isticao kao primer jer tek kad se isprepleće život sa znanjem i iskustvom ta živa sećanja i ljubav koja se ponese iz porodice ožive genetsko pamćenje u koje je Dušan bio ubeđen da nosimo i samo je svojim delom pomagao da ono dođe do nas i budućih pokoljenja.
Zbog toga nije propuštao da na izložbu dođu i njegova deca i njegovi unuci i unuke kao sva druga njegova deca a to je svekoliko srpstvo.Zbog toga svi mi danas tugujemo za našim Dušanom Milovanovićem ali se i radujemo što smo ga imali i što pamtimo njegova dobra dela i živimo njegovim poukama.
Svi smo mi Srbi njegova deca i njegovi unučići a on mudrac i olicetvorenje starog đeda: mudrog, temeljnog, brižnog i strpljivog
Zbog toga možemo reći da je Dušan Milovanović bio temeljnik, onaj koji je svoju reč, svoje izložbe i radove ugradio u temelje našeg civilizacijskog osvešćenja i osaznanja o neprekidnosti (srpske/sloVenske) kulture i civilizacije od epohe Lepenskog Vira i Vinče, kako je uložio i svoj autoritet i svoje ime u izlobu sa tim nazivom, kada to neki nisu mogli da shvate. Ali taj temeljnik koji nam je znao ukazati na «uprtnik» Lepenskog Vira kao oslonac nebesnog bio je ubeđen da će svi jednom shvatiti.
SpasiBo Dušane, spasiBože svako njegovo dobro delo i proslavi na dobro srpskog naroda i svakolikog čovečanstva i čovekoljublja, za šta se borio Dušan Milovanović.
Posle izložbe «Čuvari Ognjišta» otvorene u Galeriji RTS Srbije, koju možete posetiti i pokloniti se senima ovog nesumnjivo Čuvara Srpskog Ognjišta.
Prof. dr Božidar Mitrović