URUČENA 27. NAGRADA „SAVA ŠUMANOVIĆ“

Nagrada „Sava Šumanović“ je ustanovljena 1999. u nameri da se u savremenom vremenu afirmiše delo jednog od najznačajnijih stvaralaca u istoriji srpske i jugoslovenske umetnosti i kulture – Save Šumanovića kao i da se podstiče i  doprinese dinamičnom razvoju umetničkih ideja na srpskoj umetničkoj sceni.  Osnivači Nagrade su Novosadski sajam, galerija BelArt i CZVK “Zlatno oko”. U protekle dve decenije afirmisala kao  jedna od najznačajnih nacionalnih priznanja za likovnu i vizuelnu umetnost .

Žiri u sastavu Svetlana Mladenov, istoričarka umetnosti, Nela Tonković, istoričarka umetnosti, kustoskinja Savremene galerije Subotica i Vesna Latinović, galeriskinja i osnivač galerije BelArt, doneo je jednoglasnu odluku da Dobitnik ovogodišnje nagrade Sava Šumanović bude Goran Despotovskimultimedijalni umetnik iz Novog Sada

Pri donošenju odluke žiro je imao u  vidu višegodišnje  umetničko pregalaštvo  Gorana Despotovskog, a naročito učešće na izložbama  O (auto)destrukciji i protiv nje Dunavski dijalozi 2024., kao i samostalnoj izložbu Tragovi egzistencije – Subscript III, održanu  u Savremenoj galeriji Subotica. 

Goran Despotovski diplomirao i doktorirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, u statusu redovnog profesora od 2019. godine. Predsednik je Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine od 2017. godine.  Dobitnik je više nagrada i Autor je nekoliko višegodišnjih umetničkih  projekata u okviru AUNS, kao i projekata pod okriljem SULUV-a.  

Imajući u vidu rad Gorana Despotovskog u proteklom periodu, a naročito učešće na izložbi Dunavski dijalozi 2024. O (auto)destrukciji i protiv nje, kao i samostalnu izložbu Tragovi egzistencije – Subscript III, održanu 2023. godine u Savremenoj galeriji Subotica, Žiri je pažljivo sagledao kako rekapitulaciju dosadašnjeg tematskog okvira autorove umetnosti, tako i nove pravce kretanja kojima, unutar svog autentičnog vizuelnog rečnika, Despotovski produbljuje bavljenje čovekovim izbrisanim i poništenim identitetom. 

Na samim počecima svog rada, kasnih devedesetih godina 20. veka, Despotovski je nastojao da uspostavi granična mesta između dva vida slikarstva – figurativnog i primarnog, da bi potom proširio svoj medijski vokabular istražujući mogućnosti reprezentacijskih objektnih instalacija. Istrajavajući u svojoj potrazi za načinom da vizuelno kodira procese koje sam Despotovski naziva čovekovim „gubljenjem integriteta socijalnog bića i preoblikovanjem u reprodukovanu masu istovetnih neživotnih nebića“, umetnik je stvorio čitav specifičan svet čovekolikih lutaka bez lica koje, nesumnjivo, simbolišu i današnje društvene odnose, ali i ljudski hod kroz vreme u kojem su današnji društveni odnosi postali mogući. Prepoznat na našoj sceni najpre kroz taj svoj izraz, kroz opredmećena osećanja Tragova egzistencije, Goran Despotovski u različitim formama dosledno gradi tu osnovnu tematsku nit svog rada već nekoliko decenija. 

Svojim snažnim prisustvom unutar različitih polja umetničkog sistema, u kojem deluje i kao umetnik i kao pedagog i kao rukovodilac profesionalne umetničke organizacije, Despotovski zapravo svedoči kako je moguće i potrebno voditi život „celokupno posvećen umetnosti“ i danas, u eri koja najčešće zahteva oštre granice opredeljenosti za samo jedan od brojnih načina bivanja u umetnosti i sa umetnošću. Upravo to prekoračivanje nametnutih granica odražava, verujemo, plamen i suštinu odjeka umetnosti Save Šumanovića u našoj umetnosti danas, čime još jednom povezuje ovog velikana našeg modernizma sa savremenim umetnicima, a ovoga puta konkretno sa radom Gorana Despotovskog. (iz obrazloženja Žirija).

Izvor: Galerija BelArt 

Administrator: DNM

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *