U svečanoj sali Srpske akademije nauka i umetnosti u četvrtak, 3. oktobra 2019. godine organizovan je Međunarodni naučni skup «Srpsko-ruski odnosi u epohi krupnih političkih promena (kraj XVII – kraj XX veka)». U prvom delu skupa predsedavajući su bili akademik Mihailo Vojvodić, doktor istorijskih nauka, sekretar Odeljenja istorijskih nauka SANU, Jurij Petrov, doktor istorijskih nauka, direktor Instituta rosijske istorije Ruske akademije nauka i Slavenko Terzić, doktor istorijskih nauka i dopisni član SANU.
Prvi potpredsednik Vlade Republike Srbije i ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić izjavio je, otvarajući ovaj skup da su odnosi Srbije i Ruske Federacije na istorijski najvišem nivou i odlikuju se dinamičnom saradnjom na svim poljima i međusobnom podrškom i razumevanjem. Zvanični sajt Vlade Srbije prenosi u celini govor koji je Dačić održao na međunarodnom skupu „Srpsko-ruski odnosi u epohi krupnih političkih promena (kraj 18–20. veka)“ u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti Dačić se obratio rečima; «Poštovane dame i gospodo, Poštovani akademici, Poznata je činjenica, koja budi osećaj ponosa, da Srbija i Rusija imaju viševekovne, čvrsto utemeljene i izrazito prijateljske odnose. Upravo smo prošle godine proslavili 180-godišnjicu uspostavljanja diplomatskih odnosa.»
Predsednik SANU Vladimir Kostić je na skupu, kako prenose «Večernje Novosti» rekao da se rusko-srpski odnosi često pogrešno interpretiraju.
Na skupu su izložena brojna pitanja iz Srpsko-ruskih odnosa u epohi krupnih političkih promena (kraj XVII – kraj XX veka). Akademik Mihailo Vojvodić je govorio na srpskom jeziku na temu «Očekivanja srpske Narodne skupštine od ruske politike u Aneksionoj krizi», Jurij Aleksandrovič Petrov je govorio na ruskom jeziku na temu «Rusija i Srbija u XIX – početkom XX veka: razvoj međudržavnih odnosa». Konstantiin Vladiimirovič Nikiiforov, doktor istoriskih nauka, direktor Instituta nauke o Slovenima Ruske akademije nauka je na srpskom jeziku govorio na temu «Politika Rusije prema jugoslovenskoj krizi (1991 – 2001)». Marija Petrova je izložila na ruskom jeziku zapažen rad na temu «Fjodor Ivanović Janković (de Mirijevo) i adaptacija srpskog obrazovnog iskustva u Ruskoj imperiji u poslednjoj četvrtini XVIII veka». Jedan od najplodotvornih autora u ovoj oblasti Jelena Kudrjavceva je govorila na ruskom jeziku na temu «Rusko Ministarstvo inostranih poslova – koordinator rusko-srpskih odnosa u epohi Nikolaja II». Njen kolega Maksim Anisimov je govorio na temu «Rusija i Srbija posle Krimskog rata: Ruski konzul u periodu 1856 – 1860 i M.R. Miloševič». Doskorašnji Ambasador Srbije u Rusiji i dopisni član SANU Slavenko Terzić je govorio na temu «Ivan Jastrebov o Albanskoj ligi u Prizrenu». U drugom delu predsedavajući plenarnog zasedanja su bili sa srpske strane akademik Ljubodrga Dimić, doktor istorijskih nauka, zamenik sekretara Odeljenja istorijskih nauka SANU, a sa ruske strane Konstantiin Vladiimirovič Nikiiforov, direktor Instituta nauke o Slovenima Ruske akademije nauka. U tom delu na srpskom jeziku je govorio Aleksandar Rastović na temu «Rusija i Rusi u „Dnevniku“ Milana Đ. Milićevića», Miroslav Perišić, doktor istorijskih nauka, direktor Arhiva Srbije je govorio na srpskom jeziku na temu «Razgovori Koste Cukića, srpskog diplomatskog predstavnika u Beču, sa ruskim diplomatskim i vojnim predstavnicima (1874 – 1878)». Boris Kotov je na ruskom jeziku izložio značajno pitanje o odnosu ruskih sredstava javnog informisanja o stvaranju Albanije u okviru teme «Balkanski ratovi 1912 – 1913 g. i rusko društveno mnenje». Mira Radojević je citirala nekoliko britanskih političara koji su negativno govorili o Emigrantskoj vladi Kraljevine Jugoslavije ali je u okviru teme «Emigrantska vlada kraljevine Jugoslavije i Sovjetski savez (1943 – 1945)» zaboravila da napomene da se radovi Slobodana Jovanovića, predsednika Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije do 26. juna 1943. godine u Londonu tek u poslednjih dvadesetak godina u srpkom narodu i nauci izučavaju kao naveći biseri pravne nauke i misli uopšte. Ali i pored toga među predstavnicima SANU te promene se očevidno još ne osećaju.
Jovan Čavoški je emotivno govorio na srpskom jeziku na temu «Jugoslovenska i sovjetska politika otvaranja prema nesvrstanim zemljama Azije (1954 – 1955)», dok je predsedavajući Ljubodrag Dimić govorio na srpskom jeziku na temu «Jugoslavija, Sovjetski savez i Beogradska konferencija nesvrstanih zemalja».
Pre pauze drugog dela skupa za reč se javio Jurij Aleksandrovič Petrov, direktor Instituta rasijske istorije RAN koji je izrazio protest što organizatori nisu obezbedili ako ne simultani, a ono makar, sinhroni prevod izlaganja autora. Skrenuo je pažnju i autorima da ne treba da čitaju radove jer će to moći da se pročita iz zbornika radova za koji je izrazio nadu da će biti izdat posle skupa. Ukazao je da je najvažniji deo ovakvog skupa razmena mišljenja a znači diskusija koje nije moglo biti jer neki od učesnika nisu uopšte razumeli radove koje su autori isčitavali na srpskom odnosno na ruskom jeziku. U tom duhu Petrov je zadao nekoliko pitanja kolegi Kotovu vezano za stavove sredstava javnog informisanja u Rusiji u vezi formiranja Albanije i zatražio da on iznese i sopstveno mišljenje o tome jer je to pitanje i danas aktuelno, pošto su mnogi listovi početkom HH veka u Rusiji ocenjivali da se Albanija formira od strane Zapada samo da bi se sprečio izlazak Srbije na more.
Ali ni posle ove važne interevencije organizator nije imao (ni finansijske) ni tehničke mogućnosti da obezbedi bilo kakav prevod sa srpskog na ruski i obratno bilo kog izlagača.
Slavenko Terzić je na kraju skupa pokušao da rezimira izlaganja i istakne značaj autora i radova i finansijskim razlozima objasni što na tako značajnom skupu nije obezbeđen prevod izlaganja, što su neki shvatili kao jezuitsko lukavstvo da se učesnici manje razumeju posebno o nekim ocenama iz ne tako davne istorije HH veka. Akademik Ljubodrag Dimić je rezimirao radove skupa u drugoj polovini dana.
A onda je, kako je vizionarski istakao Jurij Aleksandrovič Petrov – nastao najinteresantiji deo rada ovog skupa: diskusija.
Za reč se javio profesor Božidar Mitrović, doktor pravnih nauka, Srbin koji već 34 godine privremeno živi i radi u Moskvi i predaje kako na državnim tako i privatnim univerzitetima i fakultetima u svojstvu profesora. Konstantiin Vladiimirovič Nikiiforov, doktor istoriskih nauka, direktor Instituta nauke o Slovenima Ruske akademije nauka je kao predsedavajući je odbio da dopusti Božidaru Mitroviću da govori jer očigledno ne deli njegovo mišljenje. Ali srpski kopredsednik Ljubodrag Dimić je i pored toga predložio da se i ovom naučniku dozvoli da govori tri minuta. Nikiforov je ponovo pokušao da isključi Božidara Mitrovića time što je insistirao da Mitrović može da govorio samo u okviru teme skupa kraj XVII – kraj XX veka. Mitrović se složio sa tim uslovom pa mu je dozvoljeno da se obrati sa tribine SANU.
Mitrović je telegrafski na ruskom jeziku izneo sledeće:
«Na današnjem naučnom skupu izneti radovi su razmatrali segmentarno pojedina pitanja izolovano od celine odnosa, što je metodološko lukavstvo. Upravo zbog toga ni u jednom radu nije bilo mogućnosti da se uoče i izlože bilo kakve zakonomernosti u srpsko-ruskim odnosima, bez čega nema nauke. Nije bilo mogućnosti da se izvedu bilo kakvi zaključci kako unaprediti odnose srpskog i ruskog naroda i prevazići i razmioilaženja kojima je u HH veku bio izložen, ne svojom voljom, i srpksi i rusko narod u tim uzajamnim odnosima. Zbog toga ću ja pokušati da ukažem na korene srpsko – ruskih odnosa i na zajednički izvor rusko-srpske kulture, godoreći o savremenom stanju odnosa. Ovde je broj 8 za 2019 godinu priznatog naučnog časopisa koji izlazi u Moskvi na ruskom jeziku pod nazivom MEĐUNARODNA EKONOMIKA. U tom broju je nedavno na 12 stranica objavljen moj članak „Dve civilizacije u Evropi“. Na početku članka sam ukazao na poetski izraz «Srbija je Istok na Zapadu i Zapad na Istoku» koji mnogi prihvataju kao osnovu koncipiranja politike Srbije. Ovaj poetski izraz su pripisivali svetom Savi Srpskom. Iako niko nije našao takvu tvrdnju u delima sv. Save takva izreka se ukorenila. Ovaj poetski izraz je jako lep ali je, u naučnom smislu, netačan. U Evropi i danas postoje dve civilizacije kao što traju već nekoliko hiljada godina.»
Konstantiin Vladiimirovič Nikiiforov kao predsedavajući je pokušavao da dekoncentriše profesora Mitroića opaskama na rusko-enleskom «Samo bez fentezi» otkrivajući svoja globalistička ideološka opredeljenja.
Ali je profesor Mitrović nepokolebljivo i uvereno nastavio:
«Ovaj poetski slogan je naučno netačan jer i danas u Evropi postoje dve civilizacije:
-civilizacija roda (SloVena/rAsSena/ruskih), koja je najstarija u Evropi , a koju danas nazivamo Rossiя/Rusije (čije se izvorište nalazi u Lepenskom Viru i Vinči), na prostorima koje se očuvalo 192 (na)roda, blagodareći tome što u Rusiji i srpskim zemljama na Balkanu ne važi princip «Jedna teritorija – jedna nacija», pošto, slava Bogu «Nisu svi stanovnici Rusije – Rusi», i «Nisu svi stanovnici Srbije – Srbijanci/Srbi», što je civilizacijska vrednost od ogromnog značaja za ceo svet, jer je to put izbegavanja teritorijalnih konflikata i etničkih progona,
-teritorijalna civilizacija (Rima, Rimske imperije, koja je začeta 509. godine pre n.e.), tako da je Senat Rimski posle nekoliko vekova proglasio «Svi stanovnici na teritoriji Rimske imperije su – Rimljani», koji važi i danas u svim zemljama na Zapadu: «Svi stanovnici na teritoriji Italije su – Italijani», «Svi stanovnici na teritoriji Francuske su – Francuzi», «Svi stanovnici na teritoriji SAD su – Amerikanci», jer je u toj civilizaciji «međa/granica» proglašena za najvišu vrednost društva i uzrok je stalnih bratoubistava.
Zbog toga «Srbija NIje Istok na Zapadu NI Zapad na Istoku» jer Srbija i Srpski narod ne samo da pripadaju RasSenskoj/Ruskoj civilizaciji nego su i njeno izvorište, jer je ova civilizacija začeta pre 12200 godina upravo na najstarijem arheološkom nalazištu u Evropi – Lepenski Vir.
Svi ste Vi dobili na ruskom i odvojeno na srpskom jeziku od mene jedan mali suvenir sa tri jubilarne marke i kuponom (kako se to kaže u ruskoj filateliji) gde se vidi na prvoj marki da Sunce i dan danas već više od 12000 godina svakog 21. juna u vreme dugodnevice u 6 sati ujutru izroni na suprotnoj strani Lepenskog Vira i kao krug sjaja svojim zracima oko brdašceta Treskavac formira slovo «A» što je za drevne SloVene bilo «Az» to jest «Kolo», koje se materijalizuje, kako su oni smatrali, na preseku drveta u vidu GODova, što im je omogućilo da odrede KoloDar/kalenDar i pređu sa nomadskog na sedelački oblik života u Vinči. Upravo iz tog znaka «Az» formirana je reč «Raz» odnosno reč «RAs» kako su Srbi sebe zvali sve do 1848. godine, što se nalazi u osnovi i reči «RasSija». Na ruskom i srpskom «RAs» znači «rodPervonačala» a za drevne SloVene «Az/Prapočetak» je bilo «Kolo» koje se vidi na drugoj marki na knemidi iz Gornje Vinče koja je nađena u današnjoj Republici Srpskoj a ista struktura se vidi i na Pokrovskom sabornom hramu na prekrasnom trgu u Moskvi», gde četiri velike kupole formiraju krst Sunca a četiri male kupole krst Majke-Zemlje.»
U to je predsedavajući Nikiforov pokušao nekorektno da prekine izlaganje Božidara Mitrovića pa mu je profesor Mitrović uzvratio krajnje energično.
«Vi ste se svi uverili kako ovaj predstavnik Ruske akademije nauka pokušava nekorektno da spreči iznošenje prostih i nadasve očeVidnih dokaza da srpski i ruski narod imaju jedan isti izvor kulture i istorije što pojedinci iz RAN pokušavaju da spreče da se iznese u javnost. To je očigledan progon mene i mojih naučnih otkrića. Meni je sin poginuo u Ruskoj akademiji nauka. Bio je mlad, lep, nije pušio, nije pio i nadasve primeran mlad čovek koji je govorio izuzetno dobro ne samo ruski i srpski nego i enleski jezik. Ali eto vidite poginuo je upravo, i ne slučajno u Ruskoj akademiji nauka. Ja ovde pred svima vama priznajem da sam ja zaista lud (sumašedši) jer mi je sin poginuo u Rusiji a ja i dalje veličam Rusiju kao najstariju civilizaciju jer je to očigledna istina, a ja to činim ne samo zbog Rusije i Rusa nego i zbog nas Srba jer je izvorište Ruske civilizacije ovde u Srbiji. A evo vidite kako me progone neki prestavnici RAN bez ikakve savesti i morala!»
U to se podigao i Ljubodrag Dimić, srpski kopredsednik ovog dela plenarnog zasedanja kome je prisustvovalo svega dvadesetak izlagača i skrenuo pažnju profesoru Mitroviću da ne sme da zloupotrebljava tribinu i skup i da ne sme da vređa i opštužuje predstavnike RAN.
Odgovarajući na prigovor Dimića Mitrović je rekao da u domaćinskom duhu predaje Nikoforovu svoj enciklopedijski rad «KoloVeni (SloVeni) i neprekidnost kulture i prava» od 756 stranica formata 300 mm h 300 mm i težine 4,5 kg i Zbornik radova od 1000 stranica sa naučne konferencije «Na izvorištu kuluture i nauke» koja je organizovana i finansirana od strane Božidara u Beogradu 2012. godine kada su sa pozicije 10 (i slovima: deset) različitih nauka naučnici sa nekoliko kontinenata multidisciplinarno razmotrili istoriju SloVena do V veka jer je Vlada carske Rusije prva finansirala iskopavanje u Vinči od 2009. godine. Ali kako je Nikiforov ignorisao ovaj gest dobre volje Božidara, knjige su na predlog Mitrovića ostale u rukama Ljubodraga Dimića jer je časno održao reč i, pored pritisaka Nikiforova, Mitroviću dao reč i omogućio mu da iznese ove očigledne činjenice, čime je Dimić očuvao ugled nauke koja ne trpe dogme i jednoumlje.
Napuštajući tribinu profesor Mitrović je na stalne i nerazumljive opaske Nikiforova glasno istakao «I iz današnjeg rada jednog od izlagača se vidi da Rusija ordenjem nagrađuje one koji je kritikuju i pljuju, a vi svi vidite kako se predstavnici RAN odnose prema meni koji veličam i Rusku i Srpsku istoriju i koji sam organizovao u Rusiji Naučnu školu NEPREKIDNOSTI KULTURE I PRAVA SLOVENA, kojom treba i moramo svi mi SloVeni da se suprotstavimo globalizmu, čak i kada dolazi iz Instituta slavjanovedenjija RAN!»
Tu se replika i sukob profesora Mitrovića i Nikiforova nije završio jer je Nikiforov pokušao da demantuje očeVidnu činjenicu da je reč «RAs» nastala na prostoru Srbije (koja se čak i na kartama iz Rima iz 1689. godine nazivala RasCija/RasSija) i da demantuje da je reč RasSija nastala u epohi Lepenskog Vira iz sloVenskih reči «rAs/rodPervonačala». Nikiforov je kao predsedavajući počeo da dokazuje da je opšteprihvaćeno da reč «Rusi» potiče od normansko-švedske reči «routsi/veslati» na šta je Božidar Mitrović iz sale dobacio da su to očevidne laži i neviđene gluposti.
Akademik Mihailo Vojvodić, sekretar Odeljenja istorijskih nauka SANU je kao organizator smirio atmosferu i posle ove burne i žestoke diskusije pozvao sve učesnike skupa na zajedničku večeru.
Profesoru Boždaru Mitroviću očigledno nije bilo do večere pa je napustio foaje gde su učesnici nastavili kurtoaznu diskusiju. Ali je Jelena Kudrjavceva, jedan od doajena ruske delegacije primetila da Božidar Mitrović napušta ovo društvo pa je potrčala za njim i ne skrivajući izjavila «Gospodine Mitroviću Vi mene pamtite sa naučne konferencije “Na izvorištu ruske državnosti” u Kalugi gde samo zajednički izlagali. Nemojte misliti da mi ne poštujemo Vaš naučni rad. Mi izuzetno cenimo vašu postojanost.» Profesor joj je izrazio blagodarnost za te izuzetno korektne i ljudske reči i očinski je i srpski tri puta poljubio u obraze što i svedoči, kako Mitrović tvrdi da mi nismo prijateljski i bratski narodi već jedan rod.
Valjda će to akademici i političari jednog dana shvatiti.
Neizostavno ovde treba napomenuti da vodeći ruski naučnici iz oblasti teorije države i prava ne samo podržavaju naučna otkrića Božidara Mitrovića već ih u pisanoj formi i knjigama veličaju kao naučnu paradigmu «sa puzdanim dokazima». Neizostavno treba izneti i činjenicu da je ovaj Srbin zaštitio doktorsku disertaciju na katedri građanskog prava Moskovskog državnog univerziteta im. M. V. Lomonosova, jer je sistematizovao najsloženiju oblast ugovornog prava i rešavanja sprova među ugovornim stranama pod nazivom «Reklamaciono pravo» te ne treba sumnjati da će i ovaj reklamacioni spor profesor Mitrović rešiti u korist srpskog i ruskog naroda jer je već «dobio» jedan investicioni spor u međunarodnoj arbitraži i ruskim sudovima na više od dva miliona dolara, što je i naplatio upravo od Ruske akademije nauka u korist srpskog investitora.
Izvor: ARS MEDIJA
Tekst: B. Marinković