Galerija Strafta
17. novembar – 17. decembar 2021
Umetnost Anje Tončić bavi se tehnološkom preciznošću, ali i neizvesnostima i greškama – oblastima relevantnim za proučavanje osnovnih svojstava, strukture i kretanja materije u naučnim oblastima, kao i svih oblika umetničkog izražavanja. Njena trenutna disekcija umetničkih opsega zasniva se na vizualizaciji crteža podataka usmerenih na prevođenje svojstava snopa čestica – sa fokusom na njegove nepreciznosti i oscilacije – izazivajući fleksibilnost praznog platna i belog papira, u kombinaciji sa monohromatskim gradacijama čiji je prioritet da prikazati dinamičke potencijale zapremine, ritma i oscilacije, bez opisa ili nametnutog narativa. Fenomen Maksa Verthajmera phi (φ) i mnoge njegove varijacije korišćene su u Anjinim kompozicijama za stvaranje naizgled stabilnih oblika, dok se u isto vreme jedna od pojava pojavljuje ubrzo nakon što se druga raspada – menjajući dimenzije ali ostaje na istoj površini. Fazni diskontinuiteti obezbeđuju veliku agilnost u modelovanju snopova osvetljivača, koje Anja koristi kako bi konceptualno osporila inertnu poziciju klasično shvaćenog crteža i slikarstva, koji se generišu na formalno-stilskom nivou kroz predstavu formi koje fluktuiraju i ubrzavaju, iako omeđene. okvirom naizgled statičnih medija.
Svojim radovima nastojim da naučnu sferu egzaktnog tretiram kao polje pojava i predmet opšteg iskustva, a ne teorije i statistike. Predstavljam vizuelnu vizuelizaciju podataka u cilju prevođenja svojstava snopa čestica, izazivanja fleksibilnosti naizgled inertnih klasičnih medija, kako se tradicionalno shvataju slikarstvo i crtež.Moji radovi se bave tehnološkom preciznošću, ali i neophodnošću neizvesnosti i grešaka, dinamičnosti. potencijali zapremine, ritma i oscilacije, bez opisa ili nametnutog narativa, ali sa stalnom generativnošću.
Gradeći raspored linija i nijansi, podstičem celinu da transformiše sledeći tok kontrasta, prelaza i intervala koji kruže u odnosu između elemenata i gestova. U svom trenutnom istraživanju, dobrovoljno se graničim sa područjem mogućeg stvarnog kretanja, međutim, do te mere da vizuelna virtuelnost može izazvati određeni stimulans u oku primaoca, poznat kao nistagmus, gde se destabilizacija proteže na celo vidno polje, uzrokujući da perceptivni faktori intervenišu pojedinačno.pomeranje prikazano na slici odsustvom udela digitalnih ili intermedijalnih intervencija. (Anja Tončić)
Anja Tončić (1996, Beograd) diplomirala je na osnovnim akademskim studijama 2018. godine, kao i na master studijama 2019. godine. na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, na odseku za slikarstvo pod mentorstvom profesora Milete Prodanovića.
Pro voice je najuspešnija generacija studenata Fakulteta likovnih umetnosti u 2019.
Od 2013. godine učesnik je na preko 80 grupnih i 11 samostalnih izložbenih projekata u zemlji i inostranstvu.
Dobitnik je 12 nagrada, od kojih se izdvajaju otkupna nagrada Galerije Fabriano u Italiji i Nagrada Fakulteta likovnih umetnosti za slikarstvo „Rista i Beta Vukanović – slikari”.
Od 2019. do 2020. godine bila je predstavnik Saveta Rektorata Univerziteta umetnosti u Beogradu.
Od 2018. godine aktivno sarađuje sa galerijom Ks Vitamin u Beogradu.
Od 2020. godine je u statusu samostalnog umetnika.
Praksa Anje Tončić obuhvata niz medija, uključujući crtež, slikarstvo, grafičke tehnike , objekte, fotografiju, animaciju, mozaik, kao i generativnu fiziku u likovnim odnosima.
Živi i radi u Beogradu.
Izvor: Galerija BelArt